Facebook fans

Free Facebook Fans

среда, 8. фебруар 2017.

Srce


          
           Gde god da krenem prate me srca. Vidim ih na sve strane. Jednom sam se ubola i dok sam našla maramicu drugom rukom na prstu je krv napravila oblik srca. Sreća bilo je još ljudi pa imam svedoke da nisam to sama napravila.

      
          Dan kao i svaki drugi. Mada možda i nije. Akaša naša labradorka našla je neki karton u dvorištu i naravno kao i svaki labrador sve što se nađe mora da se pojede ili makar da se proba. Čjem cepanje kartona i njeno nemoćno režanje nešto ne ide. Neću da joj smetam. Odjednom tajac. Izađem i pred vratima nađem ovo. Deca su bila kući i videla isto što i ja. Oduševljeni Aka umetnik!


        Kupili smo auto polovan doduše al odličan. Čim sam ušla na podu ugledam srce. Čak i tu. Još uvek stoji. Niko ga ne dira. 

        Kad pronađem još slika a ima ih ubaciću. Sva čudna mesta i sva srca koja sam uspela da slikam. Neka poruka? Možda...



Kiša i ja


       Leto je. Radi se po njivama bože moj. Bitno je da se radi. Kiša je padala ko popizdela. Kuća je daleko idem peške sva mokra. Kišobran ne nosim a kiše se ne bojim. Krenem lagano i shvatam da ne mogu da hodam jer mi se obuća kliže mokra je i blatnjava. Nije hladno. Pa naravno izuvaj se. Kakav osećaj. Nisam hodala bosa po kiši decenijama. Beton topao, kiša isto milina. Prolaze ljudi pored mene i gledaju me u čudu a ja ko dete. Prošljapkam svaku baricu na koji naiđem. Smejem se sama sebi kakvo opuštanje uz tako jednostavnu stvar. Kiša i ja. Prosto.
       Kosa mi je mokra i voda se sliva niz lice. Ulice su maltene puste. Poneko prođe i krišom se krsti. Šta li su mislili tog trenutka. Mora da je bilo:"Ova je poludela".
       Ma nisam ja luda. Ja samo nađem radost u svemu. Neko bi histerisao zbog toga što kisne ja sam išla nogu pred nogu i šljapkala i nikog nije bilo da mi kaže :" Ne gazi po barama! Obuvaj se prehladićeš se! Drži kišobran!" Nisam ja luda samo volim da osetim kapi kiše na licu i vetar da i vetar, mada ga ovog puta nije bilo. Vetar moj drug koji mi donese razne priče, čak i miris maminog ručka. Nikad me nije slagao. Zažmurim i pustim ga da priča. Tako sam i sad zažmurila i pustila kišu da me vodi. Hodam lagano ulicama. Daleko je do kuće. Kiša ...
        Naiđoh na jedan deo gde je blato. Prolazim polako i puštam da mi prolazi muljava zemlja kroz prste. Golica. Smejem se ne zbog golicanja nego zbog tog zaboravljenog osećaja. Tako poznato i mekano i tako davno.Ulazim u svoju ulicu u poslednjoj bari spiram ono blato između prstiju. Moj trenutak. Moja kiša...
        Kiša i ja... 








недеља, 10. јул 2016.

Nepravda, neznanje ili potreba da se maltretira bilo ko ....

 

    Vreme je tako blesavo i nenormalno da se nekad pitam da li sanjam. Ljudi su postali gori od životinjai dovoljan je jedan mig bilo koga u čoporu da se rastrgne bilo ko a da se ne pita zašto!Vaspitana sam drugačije.U školi su nas učili da ne postoje razlike. Tako i danas gledam na ljude, bez razlike dok mi ne dokažu da ne vredi da obraćam pažnju na njih jer su nezreli, povodljivi,  podli, besni u svojim očajima pa žele da i druge povuku za sobom. Razočarana sam, ne vremenom već onim što su ljudi postali, razočarana sam izostankom saosećanja, tolikom mržnjomi tolikom glupošću. Besna jer ne mogu da verujem da se toliko ljudi spuste nisko zarad jednog trenutka slave , uslovno rečeno, jer taj trenutak nije nimalo slavan, za normalnog čoveka nije.
    Razgovaram malopre sa ćerkom. imala je danas jednu prepirku na poslu sa polusvetom da kažem. Njih 15-ak se istresa svakodnevno na jednu ženu - baku koja je primorana da radi da bi mogla da preživi, svaki dan radi u nadnici i kako ona kaže "ujutru ne znam dal da dođem da radim il da se ubijem". Žena lekar, dečiji hirurg ortoped, engleski i nemački i zbog nekih gluposti u bolnici u kojoj je radila ostala je bez penzije. Vrlo inteligentna u svojim godinama ima sigurno preko 60 i vrlo razočarana u život. U selu je svi prozivaju ludom , ovakvom ili onakvom, Živi sa mačkama i kerovima. a niko se ne pita kako je njoj. Mačke i kerovi im smetaju ... Eeee polusvete moj! Nekad je bolje živeti i sa mačkama i psima nego sa ljudima, oni bar znaju da pokažu zahvalnost. Ona smrdi.. Pa zar vi ne smrdite? Neee, pijete parfeme verovatno pa mirišete i kad prdnete! A to što vam smrdi iz usta kao iz bačve, što ste svi znojavi i smrdljivi od 8 ujutru, to ništa, to je puj pike ne važi?!
    Nekom ko je možda željan da neko sa njom progovori normalno pa postavlja razna pitanja koja su možda i dosadna ali ta dva minuta njoj znače mnogo! Niko o tome ne razmišlja. Niko ne razmišlja o tome zašto je ona takva kakva je. Ćerka je danas radila sa njom kupili su luk na njivi. Nije nam moranje ali mala hoće da zaradi sebi za more, ovo je najbrži način i ne boji se da radi. Naravno u oči skače za nepravdu pa je napušila njih par upravo zbog nje, zbog te kako ona kaže "tete" koju i ne poznaje. Nije dala nikom da je zajebava danas. Pita me sad o čemu se radi. Nemam komentar i ne znam šta da joj kažem jer ni ja ne znam odakle tolika potreba u ljudima da psihički maltretiraju one koji ne mogu da odgovore ili možda ne žele pa im to daje još veće pravo i snagu da maltretiraju nju, njega ,. bilo koga!
   Kako da objasnim nešto što ni ja ne znam? Da li uopšte postoji neko objašnjenje? Iznenađena sam i pitanjem?" Zašto oni to rade?" Ne znam ...
     Ne znam zašto to rade. Ne znam šta ih to vodi. Ne znam čime ih ta zloba hrani. Ne znam kakav je to mozak. U stvari ne želim da znam jer svi oni verovatno isto govore o svima.
     Zašto vam je teško da pružite ruku nekom ko vapi samo za lepom reči?

уторак, 8. март 2016.

Ne žurim

   Probudih se jutros u suncem okupanoj sobi. "Biće lep dan", pomislih. Ne radim pa ne žurim nigde. Sve stignem da završim pa tako i danas. Ne žurim. Ustajem i mućkam svoju kaficu. Zvoni telefon. Suprug zove, čestita mi 8-mi mart i kaže ima jako malo minuta samo je to hteo. Pitam kako je , kakvo je vreme, kaže danas je odlično, ajde lepo se provedite danas. Prekida se veza. Danas je osmi mart, pa lepo. Ne žurim nigde. Vraćam se u krevet, mala se probudila, sad sledi terapija maženja i razmrdavanja u krevetu. Setim se da nismo dali pare za poklon za razrednu. E jebi ga. Kako sam to zaboravila. Kaže mala "nije bitno napravićemo nešto". Kao i obično. Uvek napravimo nešto i sve bude ok. Jedino mi se ne sviđa to izdvajanje,al smo se dogovorili da to samo doda već kupljenom poklonu pa da ga predaju zajedno. I taj 8-mi glupi mart. Zar treba da se čeka taj jedan dan da bi se nekom poklonilo nešto. Totalna glupost. Zanima me čija je to ideja bila. Ne žurim nigde. Ustajem i spremam doručak kao i svako jutro. Ona ustaje i grli me kaže "izvini ja sam zaboravila da je danas 8-mi mart". Grlim je. Zar mi treba lepši poklon i to ne samo osmog marta nego svaki dan. Kažem joj " vas dve ste mi osmi mart svaki dan a vašim ludostima , glupostima, ocenama, smehom, pesmom, crtežima". Smeje se. "Pa jeste ti svaki dan imaš 8-mi mart. Svaki dan imamo nešto novo". Shvatila je. Grlimo se i dalje kao što se grlimo svaki dan dugo i nežno kao da plešemo. Podržavamo se zagrljajem i kad nam je lepo i kad nam je teško. Grlimo se svaki dan. Otišla je u školu. Velika zove, kaže"znam da ne voliš ali....". Kreće čestitanje i odmah neke nedoumice, sitni problemi, problemi koji njoj izgledaju krupni dok joj ne postavim stvari malo drugačije. To je naš zagrljaj. U domu je, dolazi vikendom i kad nije kući grlimo se preko telefona. ja sam joj najbolji drug, učitelj, savetnik ali ne zato što sam mama nego zato što je shvatila da je ne mazim i ne lažem. Da ne pravim od crnog šareno ako to nije i ne uvijam loše stvari u mašnice jer to nije šivot. U svoj njenoj frci i panici kad prestane racionalno da razmišlja spustim je na zemlju. Razgovorom. Zato se grlimo svaki dan. Ne žurim. Razgovaramo dugo. Po glasu čujem da je sad sve u redu. Dobro je. Veza se prekida. Opet sam sama. Pokušavam da uradim nešto o čemu razmišljam već mesecima i stala sam na pola. Ne ide. Nastaviću kad ovo završim. Ne žurim. Imam vremena. Ponovo mućkam moju kaficu, možda posle nje bolje krene ovaj 8-mi mart


недеља, 12. јул 2015.

Srebrenica - moj stav

   Srebrenica .. 20 godina je prošlo a kao da je juče bilo. I kad kažem Srebrenica ne mislim samo na te mrtve koji su tamo. Mislim na sve one koji su nevini stradali u bilo kom ratu na bilo kom kontinentu i u bilo kojoj državi. Za mene je Srebrenica još jedna velika ljudska sramota jer smo svi mi "civilizovani" i "pametni" kao jedina bitna vrsta na ovoj planeti. Pitam se šta bi nam sve životinje rekle kad bi mogle da govore. A mogu i kažu ali ih niko ne sluša.
    Znam da će mnogi da komentarišu ovo što ću da napišem i da će verovatno oni plići da me prozivaju ali nije mi bitno. Moram da kažem i bitno je da kažemo svi ne samo ja.Toliko krvi sa svih strana koja vapi za pravdom. Kosovo nikad mirno jer je natopljeno krvlju i nikad se neće smiriti iz istog razloga ko god tamo živeo. Srbija , Bosna , Hrvatska ... Irak, Iran, Palestina ... Irska ... Da ne nabrajam više. Uvek će tu biti ratova i zla.
    Lično moj stav o Srebrenici i dešavanjima od 11.07.2015 je jednom rečju neopisiv. Nemam reči za svoje osećanje onoga što sam videla i čula juče.Ostala sam poražena tolikom mržnjom koja ne vodi ničemu dobrom. Razumem da boli, ali koliko Srba je pobijeno i to boli pa niko nikada nije kamenovan u Srbiji zbog toga, niti će nekada biti. Mi možemo da budemo tolerantni ali prema nama niko nije. Sramota za sve žrtve tog surovog i vestački nametnutog rata gde su se ubijali ko je koga stigo zarad sreće i zadovoljstva tih nekih velikih i zarad zataškavanja predsedničkih sranja istih tih velikih. Narod je povodljiv još ako mu ubaciš dozu nacionalizna a učeni smo da " tuđe nećemo , svoje ne damo" dolazi do takvih jezivih scenarija koja dovode do smrti gomile nevinih, što me iskreno podseća na masovno žrtvovanje nekom zarad nečeg.
    Ceo život ljude ne delim po veri i naciji, boji kože ili čemu drugom. Delim ih na one dobre i one loše.Dobro su sa kojima mogu da razgovaram o bilo čemu opušteno bez razmišljanja o rečima ili ponašanju a loši su svi oni ostali koji mi apsolutno ne prijaju.Tako da ostalih podela nema. Zbog toga ne razumem dešavanje od tog gore pomenutog dana.    Da li je to bilo odavanje pošte nevino stradalima? Za mene nije ! Da li je tu pokazano poštovanje prema tim kostima koje su sahranjene i tog dana? Za mene nije ! Ako pružiš nekom ruku očekuješ da bude prihvaćena ili ne , znači  ulog je 50:50. Vučić je to znao ali je ipak iskoristio priliku da se pokloni ne samo senima Srebreničana nego svih onih koji su u tom ratu nastradali i to u trenutku kad su svetski mediji prenosili događaj barem sam ja to tako shvatila. Odlično iskorišćen trenutak ,odlično odabran momenat osim što se nije računalo na smišljeni plan druge strane, ili se nije očekivalo baš ovako. Treba pružiti ruku , treba sagnuti glavu i priznati krivicu i treba oprostiti.Ruka je pružana ali nije prihvaćena. Celom našem narodu je oprošteno kroz samo jedan potez jedne majke koja je okitila Vučića cvetom. Koliko god ga voleli ili mrzeli on nas predstavlja u svetu da nije on bio bi neko drugi ali da li bi imao dovoljno hrabrosti za ovako nešto, ili dovoljno gluposti i ludosti.  Kroz taj cvet jedna majka je oprostila u ime svih pobijenih onima koji su okrvavili ruke, ne celom narodu onima koje su zločine počinili a celom narodu je oprošteno samo zato što smo Srbi.
     Zašto je u Bosni tako veliki problem i valiki nacionalizam. Pa istorijske činjenice , ne traba vam nikakvo drugo objašnjenje . Koliko je Srba i Hrvata poturčeno za vreme Turaka. Oni da bi se dokazali da su lojalni živeli su u mržnji prema svom narodu i bili gori i od samih Turaka. Sad će neko da kaže o čemu ona priča kad nema pojma. Ovo je čist nacionalizam. Ja vam kažem da nije.Nije nacionalizan jer je tako bilo. Deca njihova su naučena da mrze Srbe i deca njihove dece i tako generacijama jer se nadaju da će tako da iskorene onu krv koja im teče venama. Opet kažem ne mislim na ceo narod isto kao što u našem narodu ima golemog zla ne znači da smo svi takvi.  Odatle počinje svo stradanje Srba u Bosni .Ne sudim jer su se tada dovijali da prežive ko je kako mogao i znao, takvo je vreme bilo. Kao što ceo narod ne može da bude  kriv za nešto što je uradila nekolicina tako isto ne može da se sudi jednom narodu za nešto što nije uradio ceo narod. Nemamo svi krvave ruke, ne razmišljamo svi o tome kako bi zaklali nekog samo zbog toga što nam je rečeno da se smirimo i spustimo loptu.
     Svaka reč koju izgovorimo nas prati kroz ceo život, ali se mržnjom ništa ne rešava. Samo se prave sve gore i gore situacije. Tako je bilo i ovog puta . Za čije babe zdravlje videćemo a ja se nadam da ovo više neće nigde i nikom da se ponovi.

недеља, 30. јун 2013.

Ušće 2

I opet Ušće ali na drugačiji način . Nije najavljivano tako pompezno ,davljenjem gledalaca u svakoj emisiji i čitalaca u svim novinama ,ili sam ja nešto preskočila . Bili smo to veče na drugom koncertu tako da smo jedan deo odgledali na tv-u i svi zajedno bili oduševljeni. Nema šta da se kaže .Što se tiče Cece nema šta da se kaže .
   Njen privatan život ne može da pomuti ono što ona radi i što je na sceni . Prepoznaje se kvalitet. Prepoznat je još dok je bila "Cvetak zanovetak", jurila na koncerte u farkama i patikama tako da je niko nije prepoznavao dok se ne sredi i izađe na scenu. Dok još nije bilo Arkana i svih ostalih sa kojima je povezuju .Postala je zvezda na ovim prostorima mnogo pre njega. Nije moje da sudim kao ni vaše , ali ipak je to njen privatan život .Znamo li istinu ? Naravno da ne znamo .Nije uskakala u novine za svaku prozivku i komentar o njoj . Držala se van toga i svoje privatne probleme držala za sebe . Ostala su samo nagađanja o svemu tome . Niko ne zna istinu.Činjenice su da joj je muž ubijen maltene na oči.Jako velika trauma i ružno iskustvo za svakog.Stavite se u njen položaj .Opet je posle 6 godina uspela da održi koncert .Plakala je ali i pevala .Koliko snage treba živom biću za tako nešto ? Da li se nekad zapitate kako bi se vi poneli da ste u njenoj koži !? Lako je pljuvati po nekom iako ne znaš pravu istinu , osim one koju mediji serviraju . Dokazalo se toliko puta da nisu u pravu . Ne osporavam da je bila  u pritvoru i kućnom zatvoru ali je sve te svoje kazne stoički podnela . Da li je kriva ? Ko to zna . Možda je bila samo žrtveno jagnje tadašnjoj vlasti , da bi nam pokazali da nema nedodirljivih . Našli su na kome će da nam pokazuju svoju moć,boreći se protiv jedne žene.  Bila sam šokirana kad je Arkan ubijen i znala sam i tad da će Ceca da bude linčovana i da se samo čeka trenutak. U stvari to sam znala od kad je snimila pesmu "Isuse" ! A zašto , pa pesma kao da je prizivala zlo.Takav je tekst . No to nije tema . Tema je koncert . Izborila se i dokazala da je jedna od velikih estradnih likova . Mislim da kad bi  napravila 5 koncerata u 5 dana za redom , da bi svi bili isti kao ovaj . Fenomen Lapa Brena i Slatki greh se ponovio .Samo što sad nema benda .,mislim ima ali Ceca je Ceca samo . Žena kao i sve ostale žene, majka kao i sve ostale majke .Pristrasna sam jer smo generacija ,Kako god ko i šta god ko mislio o njoj ipak zna makar jednu pesmu koju je ona otpevala. Ma dobro svako ima svoje mišljenje o njoj , ne zadirem u to , ali mora se priznati da je tako.Koncert je trajao čini mi se skoro 3 h možda i jače. Osmeh je rekao sve .Kad neko peva i diše isto onda se to oseti i vidi,a videlo se.
   Sve u svemu uspeh neverovatan . Kako god okrenuli Ceca ipak ima svoje prepoznatljiv stil i nije toliki šund u ovoj zemlji . Kod nje ne možete da čujete o gaćicama i brushalterima ,mada ima nekih gluposti u tekstovima vešto sakrvenih . Kad se sve uklopi sa muzikom deluje ok. Deo koncerta koji smo odgledali je bio extra . Biće toga još . Znam :)

петак, 21. јун 2013.

Razapinjanje

      U poslednje vreme mnogo se radi na tome da se javne ličnosti što više razapnu na stub srama.Mada se na stub ne razapinje al ajd sad tako rekoh.Možda sam glupa ali moje shvatanje života je totalno drugačije. Zašto pljuvati nekog koga čak i ne poznaješ ? Pri tom mislim na razne fan klubove.navijače i ostale ekstremne grupe koje bi valjda za svoje idole i život dale .Suviše ekstremno za mene .Taj sport mi se ne sviđa . Pripadnost samo jednoj grupi , ne ja to ne mogu . Nisam u tom filmu . Zvezdaš jesam od rođenja što ne znači da mrzim Partizan .Navija se i za Partizan ako treba .Što da ne pa svi su naši. Derbi je jedini u kom pravim razliku. Nego dosta o sportu , mnogo ga ima .Razna preklapanja i ostalo . Da , htedoh da pišem o koncertu jedne poznate nam Dive . Ne volim je ,mislim ne volim njenu muziku ,ne slušam nikako ali to ne znači da je mrzim. Koliko god imala problem sa sinhronizacijom jezik vs mozak , što me baj d vej podseća na mene u nekim trenutcima ipak je u nekim stvarima u pravu .Ne volim razna prepucavanja i pljuvanja po novinama,emisijama i ostalim medijima . Treba poštovati tuđu privatnost. I zbog toga je ne volim. Ne volim prozivke , nisam ih volela ni u školi .Dođosmo i do onog glavnog .Ta sinhronizacija loša po Divu ,ili bolje reći sindrom jezik brži od pameti ,izazvala je nenormalne prozivke na njen račun ,žao mi je zbog toga. Žao mi je jer je ljudsko biće kao i svi mi , ima osećanja kao i mi ali se trudi na malo drugačiji način . Pa nismo svi isti. Zar je bitno koliko je ljudi bilo na koncertu ? Kakvo je takmičenje i kome je ono bitno ? Možda je došlo do onoga kako radiš tako ti se vrati ,pa se okazalo na koncertu toliko najavljivanom . I opet kažem žao mi je  zbog toga , nije ona kriva . Opet svako odgovara za svoje postupke i izgovorene reči na kraju se uvek pokaže ko je ko . Zašto je nekom potrebno da se u svakom trenutku eksponira bio loš ili dobar ,trenutak mislim . Ne razmišljamo o posledicama. Na kraju se uvek vidi ko je ko . Ubi nas naša sujeta .Mnogima je došla glave a mnogi će tek da stradaju . Ko je kriv ? Večno pitanje .Naravno postojaće mnogi razlozi za ovu misteriju , stradaće novinari i ko zna ko još dok se razvačenje presavijenih tabaka po sudovima bude otezalo   u dugom vremenskom periodu . Nisam odgledala ništa od toga tako da raznorazne priče, dojave ,objave ,snimke i ostalo me uopšte ne zanimaju .Iznosim svoje mišljenje u vezi ovoga događaja samo na osnovu par stvari koje sam čula. Nisam novinar ,ne zalazim u tuđu privatnost ali imam moralnu obavezu da kažem ono što mislim.Možda je glupo jer nemam ništa sa tim, ali eto , svi smo mi ljudi , pa na ovaj način možda malo i branim tu našu Divu, E sad se verovatno pitate zašto , pa svi smo mi pomalo Dive , pomalo Svetlane , pomalo Goge ili Gage ,pomalo Marije Magdalene ...Ima u nama od svega po malo i kako onda napadati svoje jedan deo .To bi bilo isto kao kad bi vršili samoubistvo odsecanjem jednog po jednog ekstremiteta.
       Opet neko neće da me shvati , ili da razume šta hoću da kažem ali nije bitno . Rećiću šta imam pa šta bude. Kažu sreća prati hrabre mada ja i nisam baš hrabra imam gomilu nerazjašnjenih strahova ,koji traju i traju .Definitivno mislim da ubuduće o koncertima ne treba razgovarati pre održavanja istih,samo posle . Kratak komentar i ćao ,zdravo .Jasno ko dan.Bilo je tako i tako , sve ima crno na belo . I sad već lupam gluposti . Toliko ovome noćas.

       Koncert ko koncert bio pa prošo  i tako to na tu temu
                                            Ćao!