Facebook fans

Free Facebook Fans

четвртак, 3. новембар 2011.

Palačinkeeeee...

   Palačinke , nešto što je deo naših života od kako znamo za sebe. Slane , slatke, na ovaj ili onaj način,uvek su dobrodošle ,čak i kad banu gosti. Niko nije ravnodušan na njih.Pravile su  ih naše bake, majke pravićemo ih mi , naše ćerke , snaje, unuke...
  Šta mo je nateralo da pišem ove nebuloze ? Nemam pojma , možda ova "jeftika"koja nikako da me prodje , pa sam ovako "jeftičava" sinoć stajala pored šporeta i pekla brdo palačinki . Možda  što je to najbrži način da obradujete svoje najmilije ili možda ...Ko zna?
   Uglavnom kod nas se palačinke prave ovako..."E mogli bi palačinke ...?!?!?!?" "Mogli bi...:D" I odmah se zavrću rukavi i kreće se u akciju. I onda haos ... Nema jaja!!!!!! Pa dobro može i bez jaja..:D  Nema mleko !!!! Ma ok ima kisela voda...AAAAAA nema ni kisela...Ma ok ima obična...:D  Čemu uzbuđivanje kad su nekad pravili testo bez jaja i mleka , nije svaka kuća mogla sebi da priušti to , a nas redovno mrzi da odemo do prodavnice da kupimo. I onda otimanje oko pečenja palačinki, ali samo u prvih 10 ..:D Posle je to moj posao . Slane ili slatke ,po želji .I naravno svaka dva minuta pitanja..."Jel gotovo..??? " "Nije još...!!!!!" Posle petog puta se osećam kao Veliki štrumf  ...
   Konačno posle sat , sat i po  vežbanja na jednoj pa drugoj nozi, okretanja palačinki bacanjem u vis što moje klince oduševljava  ko da vide nemam pojma šta , ali mi je drago što se raduju nečemu što nije vezano za TV ili internet...E onda izvoljevanje da li da okrećem levom ili desnom....zabava miliona i bar tih sat i po  , bez raznoraznih medija....
   Konačno je došlo vreme za mazanje istih...:D E to je najteži deo još ako postoji izbor ...
   Krem i plazma...popularisano u zadnje vreme , a jasno i zašto , kad udari u glavu ne treba ništa drugo traje satima....:D Mi se više držimo prirodnih , domaćih džemova i ostalog. Domaći džem od šljiva , isti takav od kajsija i naravno neizbežni orasi sa šećerom i cimetom , inače moji omiljeni...E pošto smo sad dovoljno veliki svako maže sebi šta hoće,eto nam još jedne zanimacije bez neta i tv-a i svi smo za stolom" Šajnin hepi pipl ", dok se ne poubijamo oko kašika i namaza...:DDD
   Naravno , ne mogu palačinke da se jedu suve , moraju da se zaliju sa nečim...mleko, a ako nema može jogurt, nema ni to može čaj nije bitno, u nedostatku svega toga može i voda ...:DDD
   I tako zabava traje , društvenog je karaktera bar kod nas, pa ako ne znate  kako , možemo da vam pokažemo. Inače od svega napravimo dobru zabavu ,naravno kad smo svi kod kuće ,osim nekih koji znaju da nam zabavu kvare , ali šta da se radi mora neko i to...
   Pa eto
   palačinke gotove
  prijatno
  mada  smo ove sa slike pojeli sinoć...


                                 Pozdrav from moj hart for ol pipl koji pročitaju ovo...:DDD

                                               Vaša Molesti

понедељак, 10. октобар 2011.

Пљување по папиру

     Ето , дошло ми и вечерас да се испљујем по папиру, а све споради неких дешавања у скорије време.Врло чудне добре и лоше ствари испреплетане као ланац ДНК , час са једне  час са друге стране.Размишљам  о неким људима , догађајима ,данима и питам се колико човек мора да прогута глупости своје и туђе и колико пута мора да окрене и други образ да би му опет исти лупили шамар јер мисле да су бољи.
     Размишљам о томе јер ни сама не знам колико пута сам то урадила и ко зна колико пута ћу још да урадим мислећи да ће она друга страна да схвати .И онда сваки пут добијем још један шамар ,ничим заслужен , бар колико је мени у знању....Бар кад би ми неко обајснио , зашто даје себи за право да ми суди а не види себе.Не дирам никог, не оговарам никог, не занима ме туђи живот, свако га живи како зна и уме,радујем се туђој срећи јер не знам да будем завидна, али исто тако пуштам сузу заједно са туђом сузом , јер имам душу и боли ме много тога па и туђа несрећа и туга.Што је лоше бити Човек ? Доживела сам да ме гађају чак и кесом пуном сунцокрета???!!! Срећом па су промашили , само се питам ко је имао такву идеју, и зашто ??? И онда се питам коме уопште могу да верујем, и да ли уопште смем да причам са неким , можда ме пљуне у сред разговора???!!! Доживела сам и горе , али овакве ствари од оних који ме не познају нисам заслужила . Ако сам дошла да гледам утакмицу , нисам дирала  ни вређала никог , мало сам била подршка на кошу у неколико наврата навијала аплаузом .Шта је ту лоше ??? Жао ми је таквих људи , који дају себи за право да ти раде и причају ствари иза леђа а у фацу не смеју  да ти кажу ништа него ти се улизују , жао ми је оних који уживају у туђем болу,и кажу " Ако заслужио/ла је "...Нико није заслужио да му се дешава ништа лоше а још мање нико нема права да се смеје свему томе , точак среће се окреће ...Кали Југа стигне сваког кад тад тако да нису ни свесни шта им се десило.
     Погледати неког у очи и рећи му истину није тешко ако стварнио осећаш у срцу то што хоћеш да кажеш било лоше или добро. Искрен раговор не може да повреди никог ма у ком правцу он ишао, може само да доведе до ослобађања душе терета неких мисли , осећања и свега осталог,верујте ми осетите се као перо после тога , као да ће ветар да вас одува.Зато сам и решила да што мање говорим , да нестанем  и да радим на себи.... Генерална поправка...Коме требам зна где може да ме нађе, број телефона је исти ,на истој сам адреси ,нисам се много променила мада кажу да јесам, дужна сам и мени су дужни , али се некако лакше дише , волим своју децу и тренутно сам само њихова , и волим све оне које сам и до сад волела , а оне које обожавам  о њима неком другом приликом. И даље волим све што воле млади , планирам татоо само још немам појма о детаљима, пирсинг овај који имам недам ником ни по коју цену , можда ми некад спасе ову моју луду главу плачем , смејем се  ...Све ко и до сада . И ћутим ...

                                                           Волим и боли ме уво
                                                         Видимо се
                                                 Што би рекли    I see you....
                                                  и тако још једна небулоза завршена
                                                      Леп провод у библиотеци
                                                       велики мали моји
                                                            ваша
                                                        Molesti A' Mejz
                                                           

среда, 22. јун 2011.

SILOVANJEEEEEE......da li je Solomon bio u pravu...


    Postoji jedna priča kojom ću da počnem ovu moju priču.Naime u davna vremena za vreme mudrog cara Solomona došla je zena koja je tužila jednog čoveka za silovanje,pošto je car u to vreme bio i sudija ,saslušao je oboje ,a pošto su oboje imali dobre argumente dobro je razmislio.Rešenje je našao u sledećem ,provešće noć zajedno u sobi ,i muskarac mora celu noć da pokušava na sve moguće načine da je obljubi,a ona mora da se odbrani .Kad se logično razmisli,jer neću da pričam dalje,razmišljajte o tome,vrlo je i logično i nelogično,ali u oba slučaja zena je kriva,ako je obljubi ,laka je i slaba,a ako se odbrani onda mu je i prvi put svojevoljno dozvolila da bude sa njom ,nije bilo silovanja.Mada s obzirom da je priča iz Biblije,i da su žene u to vreme bile podredjene mnogo više nego danas ipak postoji veoma dobra logika...nije taj Solomon bio glup.
     Naime sledeće dešavanje me je navelo da napišem ovo...Pre više ...uh sad se sabrah pa taj dogadjaj je doživeo punoletstvo...desilo se jednoj mojoj prijateljici da je najbolji drug njenog brata pokušao da je siluje,i to na 20 metara od njene kuće.Počelo je bezazlenom pričom,jer ga je poznavala,nisu se družili,ali su se dobro poznavali.Bio je polupijan ( :D..moj prvi blog..),i naravno faca kome su svi verovali,a u stvari je bio jedna obična pijana debilcina.No da se vratimo na priču,dakle,dešavanje maltene pred njenom kućom.Odjednom bez upozorenja i iz čista mira je uhvatio za pojas od  farmerica i dugmići su se razleteli na sve strane po putu (naravno 501 levis,nikad prežaljen ).I počinje navlačenje ,nadmudrivanje,čak je u jednom trenutku počela i da plače ,i tad je ukapirala,jer je u njegovim ocima videla u tom trenutku pobednički sjaj.Ne nema plakanja,i nema predaje ne dozvoli skotu da bude jači od tebe,pobedi ga mozgom a ne misićima.(inače moja drugarica je odrasla sa muskarcima igrajuci fudbal i klikere ali se sasvim odlično snalazila i u ulozi devojčice koja preskače lastis,igra školice ,žmurke i ostalo,ona je posebna vrsta).I nastavak priče je ovakav,pokušala je da priča sa njim razumno,što je njega počelo da zbunjuje,ali s obzirom da je bio jači od nje i to dosta uspeo je da je uhvati u "klinč "kako bi to rekli .I hot situacija ,mozak radi 300 na sat i naravno ,setila se začto da ne pa neka znaju svi nije ona kriva čto je on kreten,počela je da vrišti. (pametnica moja).
     Vrisak na svako živo biće deluje kao otrežnjenje od misli ,pijanstva uliva strah...BORBENI POKLIČ..Znači iskonska snaga i volja su se probudile u njoj a u njemu STRAH ...:D   ...nije se nadao tome ,jer je mala sredina,sramota je a njegova priča posto je on dečko bez mrlje na svom imenu ,a kasnije smo saznali da uopste nije bio bezazlen da je čak i silovao nekoliko devojaka i isprebijao ih,POD IZGOVOROM DA JE BIO PIJAN,pa nisu smele da prijave .
     Dakle VRISAK,jedino što može da vas spase naravno ako ima bilo koga u okolini ko može da vas čuje,vrlo brzo otrezni kretena,dakle pustio je iznenadjen i tad mu je sasvim mirnim tonom rekla da će da kaže bratu za ovo (inace taj brat je policajac) ,njegov izgovor je bio ,"pa nemam pojma sta še desilo pijan sam".Dakle sta reći.Da nije zalosno bilo bi smesno.I tad je sasvim mirno sagnute glave krenuo sa njom i njenim rasturenim farmericama,do njene kuće ,(kakva ironija ,ili parodija,ili kako bi se ovo vec nazvalo).Pozdravio se kao da ništa nije bilo i kraj priče.Nikad joj se posle toga nije javio na ulici,ali ni kad su se sretali kod njenog brata.
     Za nju,šhok je bio veliki,tri dana joj je trebalo da se sredi malo od toga ,trebala je da sprema ispite i naravno posle svega toga je uspela da da godinu,ali rana u duši koju joj je napravio jedan kreten nikad nije zarasla.To osećanje srama,osecanje bezvrednog bića koga svako može da upotrebi kao krpu,ostalo je i dan danas ,slabijeg intenziteta,ali je prisutno vrlo.Često razgovaramo o tome, sa istom tezinom priča o tome kao i prvi put.Ostalo je jedno osećanje kako bi moja ćerka rekla FLJAK,koje je stalno prisutno.
     I eto vraticu se opet na Solomona ,koliko je čovek bio u pravu, zaključite sami,nije potrebno mnogo razmišljanja.A ja se uvek setim Branke Katic u prvom delu filma Mi nismo Andjeli kada je nose sa žurke a ona mrtva hladna počinje da viče ....SILOVANJEEEEEEEE......SILOVANJEEEEEE...Svi koji su gladali film znaju o čemu pričam.I eto ako bude još nečeg pičem ...:D

Chat...ili inbox...


    Pa evo i danas puna glava ludih misli ,neko bi odavno poludeo da je u mojoj glavi,ili da ima bar polovinu mojih sivih ćelija .Izgleda da imam višak svega toga, pa onda moram da podelim sa nekim, a pametni ljudi vec izmislili,blog, chat ,INBOX.
     Na svim tim vidovima globalne komunikacije možete da istresate vaše gluposti do mile volje i da to niko ne zameri.ili možda zameri,ali vama to ne može da škodi,sve sto moze da se desi je da vas obriše iz prijatelja.Što i nije tako strašno,čak i ako vam je stalo do te osobe.
     Chat...odlično sredstvo smaranja znanih i neznanih osoba iz vaše mreže u slučaju kad vaše vijuge odlepe da nemaju više drugog načina praznjenaja.Možete da pišete o bilo čemu ,da komentarišete čak i stvari koje vas ne interesuju,čisto da ubijete vreme.A za to vreme vašeg ubijanja vremena neko tamo sedi i smeje se vašim nebulozama,ne razmišljajući o tome da li vi stvarno za sve svoje gluposti imate valjane razloge ili ne.
     Pa onda razna smaranja tipa LAJKUJ MI SLIKU....ili ...LAJKUJ MI STATUS..Niti pišem zbog nekog niti postavljam slike zbog nekog ,ako neko smatra da treba da lajkuje nešto moje neka izvoli,ako ne smatra da treba ili ne želi,opet dobro...Svako ima svoje mišljenje.
     Pa razne gluposti,koliko imaš godina ,odakle si i takva pitanja,kao da si na detektoru laži.Nekad imam utisak stvarno da razgovaram sa inspektorima MUP-a.Pa se onda osećam jadno i bedno,zar ni ovde ne mogu da dišem bez toga..A i inače jako loše dišem.
     Eee,onda se sa chata polako primaknete u INBOX,gde možete da nadjete sve i svašta.Od raznih privatnih poruka,do moljakanja (opet) za učlanjenje u grupe,podrške ovome ili onome,do raznih dilova i ostalog.Za one neupućene INBOX može da ima vise značenja i tumačenja,pa ko voli nek izvoli.
     I naravno treba propratiti sve te poruke koje su ovakve ili ne ,podršku JA lično dajem samo onome kome JA zelim i kome treba MOJA podrška a da ja to znam,sve ostalo.... kanta...ili brisanje prostije rečeno.Pa naravno i kad me nema tu sam za onog kome trebam .
     I tako od inbox -a do chata i chata do inbox-a...kome sta godi..Dogovori ,prazne price,foliranja,mada ponekad dobijete i informacije za koje tek kasnije budete svesni da su potpuno tačne.Saznate i neke stvari koje bolje da niste nikad saznali.Jer vas opseda i počinjete da se pitate da li ste uopste normalni ili je ceo svet poludeo...NO..Nemam vise inspiracije..ako bude kasnije eto me...