Gde god da krenem prate me srca. Vidim ih na sve strane. Jednom sam se ubola i dok sam našla maramicu drugom rukom na prstu je krv napravila oblik srca. Sreća bilo je još ljudi pa imam svedoke da nisam to sama napravila.
Dan kao i svaki drugi. Mada možda i nije. Akaša naša labradorka našla je neki karton u dvorištu i naravno kao i svaki labrador sve što se nađe mora da se pojede ili makar da se proba. Čjem cepanje kartona i njeno nemoćno režanje nešto ne ide. Neću da joj smetam. Odjednom tajac. Izađem i pred vratima nađem ovo. Deca su bila kući i videla isto što i ja. Oduševljeni Aka umetnik!
Kupili smo auto polovan doduše al odličan. Čim sam ušla na podu ugledam srce. Čak i tu. Još uvek stoji. Niko ga ne dira.
Kad pronađem još slika a ima ih ubaciću. Sva čudna mesta i sva srca koja sam uspela da slikam. Neka poruka? Možda...